Nova pravila knjiženja prihoda od 2027
RegistarFirmiNova pravila knjiženja prihoda od 2027: Zašto novac na računu više neće uvijek značiti i prihod u bilansu
Od 1. januara 2027. godine, za većinu malih i srednjih firmi u Crnoj Gori počinje obavezna primjena trećeg izdanja standarda MSFI za mala i srednja pravna lica (IFRS for SMEs). Iako računovodstveni standardi na prvi pogled djeluju kao tema isključivo za knjigovodstvene agencije, jedna promjena u ovom paketu direktno zadire u način na koji vlasnici i direktori planiraju prodaju, potpisuju ugovore, prikazuju dobit bankama i obračunavaju porez na dobit.
Riječ je o potpuno prerađenoj Sekciji 23 (Prihodi iz ugovora sa kupcima), koja u domaća mala i srednja preduzeća (prema Zakonu o računovodstvu, Sl. list CG 84/25) uvodi poznati model priznavanja prihoda u 5 koraka, usklađen sa punim standardom MSFI 15.
Najvažnija poruka za privrednike glasi: trenutak kada ste izdali fakturu ili naplatili novac na žiro-računu više neće automatski značiti da taj iznos smijete da prikažete kao prihod i dobit te godine.
1. Suštinska promjena: Od „fakture i rizika“ do „ugovora i kontrole“
Dosadašnja pravila iz 2015. godine (zasnovana na starim standardima MRS 18 i MRS 11) posmatrala su prihod kroz jednostavnu podjelu na prodaju robe, pružanje usluga i ugovore o izgradnji. U praksi mnogih domaćih firmi to je često značilo da se cjelokupan prihod knjiži u trenutku izdavanja fakture ili naplate.
Novi standard mijenja samu logiku i u fokus stavlja ugovor sa kupcem i prenos kontrole. Prihod se više ne priznaje zato što je faktura poslata, već tek kada kupac zaista dobije kontrolu nad obećanom robom ili uslugom — bilo u jednom trenutku ili postepeno tokom trajanja ugovora.
2. Kako funkcioniše novi model u 5 koraka?
Da bi se prihod ispravno proknjižio od 2027. godine, svaki ugovor sa kupcem mora da prođe kroz pet koraka:
Identifikovati ugovor sa kupcem: Utvrđuje se da li postoji jasan, obavezujući dogovor (pismeni ili usmeni) sa definisanim pravima, uslovima plaćanja i realnom vjerovatnoćom da će posao biti naplaćen.
Identifikovati zasebna „obećanja“ u ugovoru: Analizira se šta je sve firma obećala kupcu u okviru jednog ugovora (npr. isporuka opreme, instalacija, obuka i dvogodišnje održavanje). Administrativne i pripremne radnje ne računaju se kao zasebno obećanje ako same po sebi ne prenose robu ili uslugu kupcu.
Odrediti cijenu transakcije: Utvrđuje se ukupan iznos koji firma očekuje da naplati, pri čemu se odmah uzimaju u obzir i varijabilni elementi — poput naknadnih rabata, bonusa za raniji završetak, penala za kašnjenje ili prava kupca na povraćaj robe.
Rasporediti cijenu na pojedinačna obećanja: Ako je više roba i usluga prodato u „paketu“ za jednu zbirnu cijenu, ta cijena mora da se podijeli na svaku stavku srazmjerno njenoj samostalnoj prodajnoj cijeni.
Priznati prihod tek kada se prenese kontrola: Prihod za svaku pojedinačnu stavku knjiži se tek onog trenutka kada kupac preuzme kontrolu nad njom (odjednom kod isporuke robe, ili postepeno tokom vremena kod kontinuiranih usluga).
3. Primjer iz prakse: Kako 12.000 eura na računu postaje 8.000 eura u bilansu
Najlakše je razumjeti efekat novog pravila na primjeru domaćeg IT sektora, ali identična logika važi za sve firme koje prodaju pakete robe i usluga.
Zamislite softversku firmu koja u decembru 2027. godine potpiše ugovor vrijedan 12.000 eura za paket koji obuhvata gotov softver i 12 mjeseci tehničke podrške. Klijent odmah u decembru plati svih 12.000 eura.
Dosadašnja praksa: Mnoge firme bi svih 12.000 eura proknjižile kao prihod u decembru 2027, što bi vještački podiglo dobit na kraju te godine, dok bi u 2028. godini firma imala troškove plata programera za održavanje bez pripadajućeg prihoda.
Praksa od 1. januara 2027:
U ugovoru postoje dva odvojena obećanja: licenca softvera i jednogodišnja podrška.
Cijena paketa dijeli se prema njihovoj tržišnoj vrijednosti — na primjer 8.000 eura za licencu i 4.000 eura za podršku.
8.000 eura priznaje se kao prihod odmah u decembru 2027, jer je klijent preuzeo softver i počeo da ga koristi.
Preostalih 4.000 eura ne smije da uđe u prihode za 2027. godinu — taj iznos ostaje u bilansu stanja kao odloženi prihod (ugovorna obaveza) i prenosi se u prihode postepeno tokom svih 12 mjeseci 2028. godine (oko 333 eura mjesečno).
Rezultat je isti priliv novca u banci, ali potpuno drugačija slika dobiti u bilansu uspjeha za obje godine.
4. Koje djelatnosti su najviše na udaru?
Pored IT kompanija i telekomunikacija, Sekcija 23 donosi najveće promjene za još četiri poslovna modela u Crnoj Gori:
Građevinarstvo i dugoročni projekti: Više nije dovoljno oslanjati se isključivo na izdate privremene situacije. Potrebno je precizno utvrditi da li se kontrola nad radovima prenosi postepeno tokom gradnje ili tek na konačnoj primopredaji, a posebna pravila važe za anekse ugovora (naknadne radove), ugovorene bonuse i penale.
Konsalting i projekti sa „završnim izvještajem“: Ako je ugovorena izrada studije ili strategije uz avans od 50%, a firma po ugovoru nema pravo na naplatu dotad urađenog posla u slučaju da klijent odustane prije predaje gotovog dokumenta, čitav prihod smije da se prizna tek po isporuci finalnog izvještaja.
Posrednici, agencije i digitalne platforme (principal ili agent): Novi standard strože provjerava da li firma nastupa kao stvarni prodavac ili samo kao posrednik. Ako turistička agencija ili dostavna platforma naplati od kupca 1.000 eura, od čega 900 eura proslijedi hotelu ili restoranu, a 100 eura zadrži kao proviziju — ako ima status agenta, u svom bilansu smije da prikaže samo 100 eura prihoda, a ne cjelokupni promet.
„Besplatni“ dodaci i produžene garancije: Ukoliko uz prodaju opreme ili usluge kupcu ponudite „besplatno“ održavanje, poklon robu ili produženu garanciju izvan zakonske odgovornosti za ispravnost, taj dodatak se knjigovodstveno tretira kao zasebno obećanje za koje se mora odvojiti i odložiti dio ukupnog prihoda.
5. Zašto ovo nije „samo posao knjigovođe“, već tema za direktore i vlasnike
Način i trenutak priznavanja prihoda direktno oblikuju zvaničnu finansijsku sliku kompanije, što za menadžment ima tri veoma konkretne posljedice:
Uticaj na porez na dobit i isplatu dividende: Osnovica poreza na dobit polazi od računovodstvene dobiti. Pomjeranje prihoda iz jedne poslovne godine u drugu mijenja i poresku obavezu, ali i raspoloživu dobit za isplatu vlasnicima.
Bonitet i odnos sa bankama: Banke i poslovni partneri prilikom odobravanja kredita ili učešća na tenderima procjenjuju godišnje prihode i profitabilnost u bilansima. Zbog odlaganja dijela prihoda na naredne godine, bilansi za 2027. godinu u pojedinim sektorima mogu izgledati konzervativnije nego ranije, uprkos stabilnom prilivu novca.
Način na koji pišete ugovore: Od 2027. godine tekst prodajnog ugovora — da li su stavke razdvojene, kako su definisane faze isporuke i da li postoji pravo na naplatu za djelimično izvršen posao — direktno određuje kada ćete taj novac moći da upišete kao prihod firme.
Šta uraditi prije 1. januara 2027?
Iako treće izdanje standarda MSFI za MSP predviđa određena prelazna olakšanja kako firme ne bi morale retroaktivno da preračunavaju sve stare poslove, preporuka je da menadžment do kraja godine zajedno sa računovođom uradi brzu provjeru:
Analizirajte višegodišnje i paketne ugovore koji su već potpisani, a nastavljaju se u 2027. godini.
Provjerite strukturu faktura i ugovora u prodaji — posebno tamo gdje se kombinuju roba, implementacija, održavanje, obuka ili „besplatni“ bonusi.
Procijenite uticaj na budžet za 2027. godinu, kako pad ili skok računovodstvenih prihoda ne bi iznenadio vlasnike ili kreditne partnere.
Podijelite tekst
Posaljite clanak timu, partnerima ili sacuvajte link za kasnije.






