Zato što je to ime što ne zvuči, nego odjekuje, Zato, da za jezik zapinje i opominje narod da ga češće izgovara, da ne bi postao nijem, da ne bi nestao. Zato što se sa njegovih 180 metara vidi 2500 godina daleko, zato što je svjedok našeg postojanja, a ne reklama.

Oblun, da promovišemo svoju prošlost, da možemo reći da smo bili, da jesmo i da ćemo biti! Drvo plitkog ili prekinutog korijena pada pod naletom jačeg vjetra ili teretom snijega, kuća se ruši ako joj izvučete kamenje iz osnove.Oblun, jer je sa Medunom, Samoborom, Budvom stožer Crne Gore što sažima Grke, Ilire, Tračane, Rimljane, Slovene…Oblun, jer su mu temelji ogromni, kiklopski, ne daju se ukloniti ili ugraditi u tuđu kuću, tuđu prošlost (a u našoj plitkoj svijesti i nauci još nije našao mjesto)?!Oblun, jer svojim višemilenijumskim trajanjem nije dosegao nivo „spomenika kulture Crne Gore”, đe se baškare biljege okupatora ove zemlje, crkve i kućerine iz XX stoljeća.Oblun da se duboko zamislimo nad sobom.Oblun, jer izaziva ponos, daje snagu, vjeru i nadu.